(znate da nas želite, priznajte)

zdravo rajo!

mora da ste suza i suza izronili što nas ovako dugo nije bilo,
ali,
jebite si mater.

kao uvod u ovaj uskoro dozlaboga posjećen i iskomentiran post ()
stavićemo nekoliko fotografija. (jednu)
što naših, što plagiranih.




emancipacija muškaraca.


NEPOŠTOVANI DAME I GOSPODO.

ODSADA PA NADALJE, S OBZIROM DA NA OVAJ BLOG DOLAZI TAKVA ABNORMALNA KOLIČINA LJUDI, ODLUČILI SMO UPOTRIJEBITI NAŠU POPULARNOST U NAIZGLED DOBRE SVRHE.

NAIME, ODSADA PA NADALJE, NA NAŠEM ĆETE BLOGU MOĆI OBJAVLJIVATI (I PREGLEDAVATI) OGLASE.
ukoliko želite da vam oglas objavimo, pošaljite ga sa slikom na naš mejl a mi ćemo onda proslijediti sebi pa zatim na blog.





A.N.D.I. oglasnik









tob bilo sve.
dvovidženja.
dabogda vas kokoš ujela.

Evo javlja se i zamorac Zaharija ili nekima poznata pod pseudonimom Džoksi!
Nisam trula, gnjila, posrnula nikako.
Evo, dolazim sa nadom da ću primamiti barem jedan komentar.
Evo slušam Chopina koji me dosada jedini nije iznevjerio... I razmišljam kako da vama svima uveselim noć!
Evo vam odgovora:

Ovo je kravica ( ne sječam se imena:( ) iz Palešnika koja prebiva u štali kod moje rodbine koju apsolutno obožavam, koju sam slikala dok je imala problema sa višom silom, nisam mogla a da propustim takav događaj! ^^

ZDRAVO BRAĆO!

budući da se ovaj mak od zaharije nikako da udostoji napisat novi post, ja (opet) preuzela breme na svoja krhka djevojčja ramena.

ovo što slijedi su Službene Slike Oružanije Snaga Upravne I Birotehničke Škole (UIBŠ) u Zagrebu,;
koja se svakodnevno (neuspješno doduše) bori protiv horde šminkera glupih ko stado purana. bezuspješno doduše, jerbo nas brojčano premašuju u omjeru 1:25
ali, neka, mi se i dalje borimo, i ginemo pritom, al neka, ko ne pogine sada poginiće poslje, a zašto poslje kad možeš sada, jel



daklem



ovo je pfesor/ica geografije. (kako se on/a dosta često voli nazivati, jel)
recimo samo da ima vrlo interesantnu ćubu. posebice dok izgovara riječ "geografija" (naglasak na "f")




ovo je Lepi from ex-Kon(č)mar
Komšić.
mislim da slika (a i one koje će uslijediti) govori sama za sebe.


ovo vam je sjemeništarac koji je uspijo past godinu u nadbiskupskoj. (od početka školse godine postalo je poprilično jasno zašto)
jednom riječju, BOSANAC.
kako on voli sebe nazivati.
štoviše, tako on naziva sve oko sebe.
naime ima sad već poprilično iritantnu naviku na bilo koje pitanje, povik, usklik, izjavnu rečenicu odgovarati sa "BOSANAC"
-Jakovljević.


Rukavina.
neki tam kvazi roker.
ukratko, Govedo Jedno, popularno zvan od strane Jakovljevića.




Jakovljević se igra kamiondžije




ovo smo Komšić i ljepota moje pojave





Komšić, Jakovljević i ja u mojem drvosječa Looku





slika govori sama za sebe, yet again




još jedna slika u arhivi za dječju paralizu.




MACAN iz prvog be.
doduše ne vidi se sad kako valja al kad kliknete na sliku svećevambitijasno.




prvi be.
bivši učenici osnovne škole Vinko Bek.






mislim da bi ova galerija bila sasvim dovoljan razlog zbog kojeg nikada ne biste željeli postati članom UIBŠ.
ako ste i Vi pak, učenici škole Vinko Bek (kao većina nas) uvijek se možete upisati u ovaj komšiluk u nazoviškole i pridružiti se u našoj borbi protiv šminkeraja koji nas tako prokleto ponižavajuće pobjeđuje.


doviđenja i dovraga, Keva.

Bitka za Gnjilane

Ovo je priča o velikim događajima, i velikim ljudima. i ostalima. Dok je svijet još bio mlad.
Svijet se promijenio. Planine su ispunjene divljim ljudima, čija su srca tvrda poput stijena u kojima žive, a šumama luta divlja drveće, pomahnitalo od goblinskih sjekira koje su godinama ranjavale njihhove podmladke. Život u Gnjilanima izgubio je pitomost i davnu sreću. no, na sjeveru daleko, u tamnim šumama Kokosova, u jednom čestitom srcu tinjala je sve veća vatra. nakon dugih godina provedenih izvan rodnih Gnjilana koji su bili pod vlašću vladike, jedne od posljednjih Škara na Uzici, davno zaboravljenog plemenitog roda, odlučile su povratiti davnu slavu i sjaj Gnjilana. Teofrastus, sin Vazmenkov, upade jedne kišne večeri u mirnu birtiju Gnjilana, Veselo Burence.
"Zdravo ljudi moji! ...i vi ostali. ja, Teofrastus, sin Vazmenkov, pouivam vas sada da mi se pridružite da povratimo naše Gnjilane!" prvi je istupio upaljač. "Ja, Tit Makcije Plaut, prisežem sada i pred svima, na odanost tebi Teofrastuse, sine Vazmenkov, ovdje u Veselom Burencetu." bili su tu još i braća Ključevi s juga i njihov prijatelj privjesak, mobitel Vuk, križ Mirko, kemijska Đenana i osigurač Ilija Gromovnik.

Takoj e nastala vojska hrabrih i srčanih trupa upravo ovdje, u Veselom Burencetu.
Teofrastus, jedan od posljednjih Škara s Uzicom, lica poput Botticelijevog anđela, tijela poput grčkih bogova, hrabar kao lav, veseo kao ptica i mudar kao kraljević marko bio je vođa.

Barjak je nosila kemijska Đenana, rđava djeva Kokosova.
Lijevo krilo i predvodnik pješaštva bio je Ilija Gromovnik, srčan i zgodan.
Mobitel Vuk predstavljao je konjicu, momak, nešto tvrđa srca, šutljiv, ali pošten.
Braća Ključevi i privjesak činili su desno krilo pješaštva, lukavi kao lisice, tihi poput povjetarca bili su opasnost i za najvještijeg protivnika.
posve naprijed bio je križ Mirko, koji uvijek prvi pogine.

došao je čas za Teofrastusov ohrabrujući govor pred bitku.
"Braćo" Sad je ura! krenimo sad au pohod, pokucajmo na vrata vladike i vratimo Gnjilane, i cijelo Kokosovo!"
tada je uzjahao svoju ljamu, i poveo vojsku u napad.
no, bilo je to u tom času, u jurišu bitke, kad je hrabri Ilija Gromovnik opazio klisuru tik pred njima. prestravljen, poviče:
"Vuče!!! Klisura pred nama!! javi Teu!!!"
Vuk je pohitao, no bilo je prekasno. svi se skrkaše u provaliju. Mirko prvi, a za njim i ostali junaci.
Gnjilani su ostali pod vlašću vladike, koji je došetao do groba naših junaka, upro prstom i rekao: "tja."



ljudi, (i ostali) s obzirom da ste došli u ovako velikom broju, samo kako bi ste čitali naše postove, ne mogu a da vam ne uputim koji redak, pa stoga i neću.
pozdravljam vas, nimalo vaša i zauvijek, Keva.